- - - - - -
sreda, 21 avgust 2019
A+ R A-

Hutbe

HUTBA MUFTIJE SRBIJANSKOG

  • Objavljeno subota, 09 mart 2019 21:26

WhatsApp Image 2019 03 09 at 20.47.47

8. marta / 1. redžeba u beogradskoj Bajrakli džamiji hutbu je održao muftija srbijanski Abdullah ef. Numan.

„Muslimani uvek trebaju da se vole i da se pomažu. Nikada ne trebamo tražiti loše u čoveku, već ono dobro. Zato što mi u drugima vidimo on što smo mi. Ako u drugima vidimo loše, pogledajmo sebe da li je to u nama. Šta radimo sa našim životima? Da li se zabavljamo sa nevažniim stvarima ili volimo Allaha, svog Poslanika i braću i sestre. Mi treba da se pomažemo i volimo kao braća, to je Allah dželle šanuhu rekao. Bez ljubavi nema ničega. Sve je u ljubavi. Ženimo se iz ljubavi, dobijamo decu iz ljubavi, volimo svoje prijatelje. To treba da gajimo međusobno i uvek da se setimo Allaha. ’Zaista je broj meseci kod Allaha 12. To je u Allahovoj Knjizi. Kada je On stvorio nebesa i zemlju, među njima su 4 koja su zabranjena, ograđena. To je vera postojeća i nemojte zulum jedni drugima u njima činiti.’ Allah je istinu rekao.
Mi se nalazimo u mesecu Redžebu, treba da se spremamo, da kada dođe Ramazan da ne budem nespremni. Sada mislimo o Ramazanu, o tome kako ćemo postiti, kako ćemo se ponašati. Jer post bez lepog ponašanja, nije ništa. Lepo ponašanje je rezultat našeg posta jer ako se ne ponašamo lepo, ako su nam misli nevaljale, onda tu nešto nedostaje jer post čisti, ne samo fizički čoveka već psihički. Glad ne dozvoljava čoveku da razmišlja o stvarima koje nisu dobre. I zato kada postite razmislite o čemu mislite. Redžeb je u našoj tradiciji specijalni mesec, u njemu govore o noći Lejletul Regaib kada kažemo da je te noći začela majka Božijeg Poslanika, i to je nezgodno. Reći da je prvi Redžeb noć kada je Poslanik začet, da li to zaista možemo reči i da li je to povod našeg ibadeta? Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, treba uvek da se sećamo, ne samo u posebnim danima i mesecima. On je u našim srcima, duši, sećamo ga se uvek u salavatima. Allah dželle šanuhu je rekao da posle Allaha, u obavezi smo voleti Božijeg Poslanika, pa tek onda roditelje. Moramo ga voleti da bismo razumeli njegovu poruku. Božiji Poslanik je dao nama svoje izreke, hadise i to je praktični deo islama. To je živi dokaz kako islamski život treba živeti, kako ga je on živeo i ne smemo se stideti to da radimo. Ne! U svakoj situaciji moramo biti muslimani, u delima i na rečima. Uvek. Brada je sunet i ako je nosimo iz ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i to je ispravno, podsećaće nas na njegov život. Da i mi živimo tim načinom jer je to sunet . To je put kojim je živeo Allahov Poslanik i koji mi učimo i praktikujemo. Allah dželle šanuhu nam je sve dao, detaljni način čistog i pravilnog života, i taj život je lak, taj život je berićetan. Nagrada od Allaha postoji u takvome životu. U saživljavanju sa životom Allahovog Poslanika, sallallahi alejhi ve sellem, jer jedino na taj način ga možemo razumeti i shvatiti šta nam je preneo. Allah Dragi u svojoj milosti dao nam je vreme, 12 meseci, i to je svuda, u svakoj kulturi. Neki ih računaju po suncu, neki po mesecu, neki od nečijeg rođenja, ali uvek je 12. Od tih meseci, 4 su ona u kojima je zabranjeno da se ljudi tuku. Allah zna kakvi smo mi. To su meseci mira koji nas zaštićuju od sebe samih. Pa kada su Arapi čuli, toliko su bili srećni jer su njihovi ratovi trajali dugo, po 40 godina. Kada su videli da je došao Redžeb, odložili su svoja koplja. Čovek u svojoj suštini više voli mir nego rat. Mi se nalazimo u jednom od njih, u Redžebu. To je mesec u kome bismo se sigurno trebali sećati Allaha. Božiji Poslanik je stalno klanjao nafile. Ovaj mesec je preporučen da se u njemu razmišlja o Allahu, da se psihički spremamo za post. Da nam nije teško da ostavimo hranu i piće jer treba sebe psihički da spremimo. Ovaj mesec treba da iskoristimo, da se ponašamo na određeni način. Mislite dobro, želite dobro jedni drugima, to je mesec Redžeb.

Neka nas Allah Dragi pomogne da Ga razumemo, da Mu budemo odani robovi, da volimo i štitimo jedni druge, da budemo u pomoći jedni drugima, da oprostimo onima koji su nam loše učinili i da oprostimo pre nego nam se klanja dženaza, da tražimo halal jedni od drguih. Da nas Allah uputi na Pravi put, da nas uvede u Džennet.“

HUTBA MUFTIJE SRBIJANSKOG

  • Objavljeno subota, 02 mart 2019 17:02

1.marta / 24. džumade-l-ahira u beogradskoj Bajrakli džamiji hutbu je održao muftija srbijanski, Abdullah ef. Numan.

„Naš spas je u pokoravanju Allahu Uzvišenom. Pokoravati se nekome to znači slušati, raditi ono što ti je Allah Dragi rekao da radiš.

Mi moramo da shvatimo da sve ono što nam je Allah naredio, da je to za naše dobro. To Njemu nije potrebno. On je bio pre nas, On je oduvek, On nije ni stvoren ni rođen, niti je rodio, niti će Ga nestati. On je Beskonačno Biće koje je iz svoje milosti nas stvorilo pa nam onda dalo put i način života. Dao nam je Knjigu u kojoj piše od reči do reči kakav bi trebalo biti, nije ostavio na nama da odlučujemo kako treba klanjati i kada treba postiti. Pa je poslao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je govorio iz dana u dan kakvi bismo trebali biti i ne samo da nam je govorio već nam je svojim primerom to i pokazao. Mnogi hadisi su bez reči, oni su samo opis Poslanika, šta je radio i kako je radio, gde je radio i kada. Tako da i mi to znamo da primenimo. Jer Božiji Poslanik je primenjivao ono što je govorio zato su mu ljudi verovali; zato su Arapi njemu poverovali zato što su se njegove reči i njegova dela podudarala i zato što je govorio istinu i onima koji nisu znali šta je to. Allah dž.š kaže u Kur’anu kaže: ‘Mi smo čuli i mi smo se pokorili, oprosti nam naš Gospodaru.’ U značenju Rabb – Onaj koji te održava. To je naš Gospodar, naš Održalac. Kod Gospodara je povratak, Njemu nije problem da od pepela stvori čoveka zato je uzaludno nakon smrti sakriti se u urni.

WhatsApp Image 2019 03 02 at 16.20.51

Poverenje u Allaha se ogleda i u postu kada gladujemo i kada nas to ne muči, kada nismo uzbuđeni zbog toga jer dobijamo od Allaha nagradu. U srcu imamo posebno zadovoljstvo što postimo, zašto? Zato što smo tada najbliži Allahu.

Jedan od načina da se približimo Allahu jeste ‘držite se Allahovog užeta zajedno i nemojte se razdvajati.’ Držimo se, dakle, Allahove Knjige, Allahove Upute i to će nas uže spasiti. Allah nam je sa Knjigom dao mir jer On u Kur’anu kaže: ‘Oni koji budu ušli u Džennet, oni će samo čuti reč selam,’ dakle mir, a to je najlepša reč za jednog muslimana. Namaz, tj.sedžda i selamljenje Allaha je za nas mir i znamo da ako smo ustali sa namaza i osetili se bolje, znači da je dobar bio i namaz.

Zamislite Allahovu dobrotu kad nas je stvorio i nije nas ostavio da se udavimo u reci života već nam je dao Uputu. Znanje islama i znanje vere nije u rukama jednog pojedinca – hodže! Ne! Svaki musliman, pojedinac, može da uđe u mihrab ako zna da klanja i biće nagrađen i njegova nagrada neće zavisiti od nekog drugog. U tome je razlika između nas I drugih – mi imamo slobodan odnos prema Allahu i nemamo posrednika! Ne treba nam ni od koga dozvola da se obratimo u dovi Allahu Uzvišenom; odnos je direktan između ljudskog bića i njegovog Stvoritelja! On ima meleke za svakog pojedinca, meleci koji su srećni što smo mi dobri jer u džamiji sa nama zikr čine i vrate se Allahu pa Mu to kažu, iako Allah to zna. Allah nas je naučio da dobro radimo.

Neka nas Allah Dragi pomogne, neka nam oprosti grehe i neka nas ujedini kao braću i sestre muslimane. Da jedni druge volimo i poštujemo i da kao takvi dođemo kod Njega.”

HUTBA REISU-L-ULEME SEADA EF. NASUFOVIĆA

  • Objavljeno petak, 13 jul 2018 01:14

36987917 1017521171740448 4613055228231548928 n

U znak sjećanja na sve nevine žrtve, posebno na prostorima bivše Jugoslavije, bez obzira na razlike u imenovanju, te u znak sjećanja na nevine žrtve u Turskoj od 16. jula 2016. godine, svim hatibima dostavljam ovu hutbu, da je u petak, 13. jula 2018. godine, prenesu svojim džematlijama, vjerujući da samo istinom i pravdom možemo postići sreću na oba svijeta.

S Imenom Allaha, Milosnog i Premilosnog!

Hamd Allahu pripada, Gospodaru svjetova! Salavat i selam Poslaniku, Allahovom Miljeniku; njegovoj porodici, ashabima, ahbabima, i svim ljudima koji teže istini i pravdi!

Nakon svakog sukoba, konflikta ili rata jedan čovjek ili jedan narod ima mogućnost da bira između dva puta kojim će dalje poći: ili putem osvete ili putem pravde! Mi, evropski muslimani, uvijek smo birali put pravde, jer put pravde je u prirodi naše tradicije i kulture; neodvojivi je dio našega identiteta. Tako smo i nakon svih stradanja u posljednjim ratovima na prostorima bivše Jugoslavije, ponovo odabrali put pravde, jer je našim srcima bliži, a Allahu Svevišnjem draži!

Šta je to pravda? Koliko pravdi postoji? Koja je ili čija je pravda prava? – pitanja su koja nam se često nameću. Za nas, vjerujuće ljude, nema dileme: pravedno je samo ono što nam je od Allaha Svevišenjeg, preko Njegova poslanika Muhammeda, alejhisselam, objavljeno. Da nije tako, onda bismo imali pravdi u broju ljudi, jer svaki čovjek ima nekakvu svoju privatnu pravdu, a mi ne smijemo tako postupati, niti promišljati. Svaka pravda podrazumijeva sud.

Sada pripremimo svoja srca za prijem ajeta iz Kur’ana koje ćemo navesti o ovoj istini:

“A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici.” (El-Ma'ide: 44)

“Oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio pravi su nasilnici.” (El-Ma'ide: 45)

“Oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio pravi su grješnici.” (El-Ma'ide: 47)

Zato, uvažena braćo, bez obzira na to koliko smo tužni ili povrijeđeni, i bez obzira na to od koga nam nepravda dolazi – čuvajmo se svoje privatne pravde, ili bilo kakve druge, osim one koja je sadržana u Kur’anu; u suprotnom čovjek postaje pravi nevjernik, ili pravi nasilnik ili pravi grješnik! Da nas Allah sačuva takvih postupaka! Allaha uvijek budimo svjesni, i znajmo da je čas našeg povratka Gospodaru svjetova svakim danom sve bliži, a ko sudi i njemu će biti suđeno!

Pravda nije dobrovoljna, već naređena!

„O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!” (El-Ma’ida: 8)

Pravda nije dobrovoljna, niti je ograničena vremenom i prostorom, niti je selektivna, već strogo naređena u svakom vremenu i na svakom mjestu, u svakoj situaciji i prema svemu što je Allah stvorio sve do Sudnjeg dana!

Jedna suza sadrži sve suze svijeta, a suze se ne razlikuju – svaka je gorka! Ni jedna suza ne pada na zemlju, već se uzdiže prema nebu i čeka da svjedoči pred Bogom na Sudnjem danu!

Zato, čuvajmo se da budemo uzrok bilo kome da zbog nas zaplače!

Genocid je ubistvo samo jednog nevinog čovjeka!

Danas postoje i upotrebljavaju se mnoge definicije kao odgovor na pitanje: šta je to genocid? Na kraju svih pokušaja, zaključak bi bio da je genocid po ljudskom poimanju plansko uništavanje jednog naroda s namjerom da taj narod u potpunosti nestane s lica zemlje. A nije tako! Zato upamtimo ovaj ajet: „Ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, – kao da je svim ljudima život sačuvao.“ (El-Ma’ide, 32), onda bismo sa sigurnošću mogli zaključiti da je prava, kur’anska definicija genocida sljedeća: Genocid je ubistvo samo jednog nevinog čovjeka!

U jednoj kapi nevine krvi – cijelo čovječanstvo postoji, pa ko ubije jednog nevinog, kao da je sve ljude ubio.

Premda ima osam grupa krvi, baš koliko i kapija na Džennetu, među njima nema razlika kad padnu na zemlju. Ta kap krvi zajedno sa zemljom čeka da svjedoči pred Bogom na Sudnjem danu! Teško onom ko nevinu krv prolije!

Jedan zločinac je pojedinac, ili dio jedne organizacije, on nije niti jedan narod, niti jedna vjera, a kamoli cijelo čovječanstvo!

Zločinac je sam i ne voli ljude, zato ni jedan čovjek ne bi smio voljeti zločinca! Vjerujmo Poslaniku, alejhisselam, uvijek, a on kaže: “Čovjek će na budućem svijetu biti s onim koga voli!”

Volimo pravdu i pravedne, a nemojmo voljeti nepravdu i nepravedne!

Vjera je prava mjera, pa ko nema vjere nema ni mjere!

Naučili smo da nema privatne pravde, a znajmo i vjerujmo da nema ni privatne vjere! Prava vjera – din je jedna, a njen vlasnik je Allah. Svaka druga vjera, osim ona Božija, neće biti primljena kod Boga. Zato se dobro čuvajmo da nikada i nipošto ne privatizujemo vjeru. Ovo upozorenje naročito se odnosi na pojedine zajednice i imame koji se često ophode prema ljudima kao da su vjerovlasnici! Vjera je nebeski dar, poput zraka i toplote, milost Božija na koju svako ima pravo!

Upravo oni koji imaju svoju privatnu vjeru, i bespravno je nazivaju islamom, takvi su otvorili rane Ummetu Resulullaha, sallallahu alejhi ve selleme, od kojih Ummet i danas krvari! Svaka rana ima jedno ime: islamofobija!

Zato, budimo pravedni prema islamu i čuvajmo ga od raznih vjerovlasnika koji se pojavljaju pod raznim imenima: ISIL, FETÖ ili neko treće ime, sasvim svejedno. Uvijek ih je bilo i bit će ih, a naše je da se trudimo da budemo od onih koje će Allah obradovati i za koje je rekao:

„To su oni koji se kaju, pobožni, koji Allahu zahvaljuju, koji poste, koji ruku‘ i sedždu čine, koji traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, koji čuvaju Allahove granice. A vjernike obraduj!” (Et-Tevbe: 112)

Ne trgujmo ničijom mukom, krvlju i suzama!

Zrak koji dišemo prepun je uzdaha i jecaja mnogih ljudi koji žive sa nama. Takav zrak nam je pamet pomutio i strah u srca ulio. Umjesto da porodicama nevinih žrtava ljubavlju i lijepom riječju duše ispunimo, da pokušamo makar malo nadomjestiti njihovu bol zbog gubitka najdražih i najbližih, da makar jedan trun pravde prema njima ispunimo, svjedoci smo da se često na red ne može doći do ljudi takvih sudbina od trgovaca koji profitiraju njihovom mukom, krvlju i suzama. Takvi trgovci neumorno rade na tome da njihove trgovačke robe nikada ne nestane.

Zato, kao ljudi, budimo složni i jedinstveni na putu pravde, budimo neumorni. Ako nam snage ponestane sjetimo se djece, jer smo pred Bogom dužni da im obezbijedimo sigurnu budućnost.

Između djece nema nikakve razlike. Svako dojenče od svake majke na svijetu mlijeko majčinsko bi prihvatilo!

Svaku sreću i dobro ćemo uz Allahovu dozvolu postići ako budemo pravi i pravedni ljudi, a pravda se ne temelji na lažima, već na lijepoj istini!

 

Reisu-l-ulema Islamske zajednice Srbije

Sead Nasufović

 

HUTBA - 20. JANUAR 2017. / 22. REBIU-L-AHIR 1438.

  • Objavljeno petak, 20 januar 2017 14:16

WP 20170120 12 04 14 Pro

dobročinstvo prema roditeljima je Allah Uzvišeni Svrstao odmah nakon vjerovanja u Gospodara svemira.

dobročinstvo i poslušnost treba ukazati prema oba roditelja, a posebno se potencira odnos prema majci, zbog njezine veće žrtve u odgajanju djeteta.

to dobročinstvo može biti lijepa riječ, poklon ili pomoć i slično, pri čemu je najbitnije da roditelj osjeti ljubav i nježnost.

{وَوَصَّيْنَا الْإِنسَانَ بِوَالِدَيْهِ حَمَلَتْهُ أُمُّهُ وَهْنًا عَلَى وَهْنٍ وَفِصَالُهُ فِي عَامَيْنِ أَنِ اشْكُرْ لِي وَلِوَالِدَيْكَ إِلَيَّ الْمَصِيرُ}

“Mi Smo Naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti.“ (lukman, 14)

ebu hurejre, radijAllahu anhu, prenosi da je Poslaniku, sallAllahu alejhi ve selleme, došao neki čovjek i upitao ga:
“Allahov poslaniče, ko je najpreči za moje lijepo druženje sa njim i lijepo ponašanje prema njemu?“
poslanik, sallAllahu alejhi ve selleme, odgovori: “tvoja majka!“
čovjek upita: “a nakon nje?“ odgovorio je: “tvoja majka!“
čovjek opet upita: “a ko poslije nje?“ poslanik, sallAllahu alejhi ve selleme, je i treći put odgovorio:“tvoja majka!“
na četvrti upit ovog čovjeka: “a ko poslije nje?“ poslanik, sallAllahu alejhi ve selleme, je odgovorio: “tvoj otac!“ (buhari i muslim)

jedne prilike musa, alejhisselam, je upitao Allaha Uzviđenog:
“Uzvišeni Gospodaru, ko će mi biti komšija i drug u džennetu?“
Allah Uzvišeni mu Reče: “o, musa, u jednom mjestu ima jedan mladić, koji je kasapin, on će biti tvoj komšija u džennetu.“

musa, alejhisselam, je pronašao tog kasapina koji i pored toga što je bio od vjernika nije poznavao musaa, alejhisselam. mladić uze musaa, alejhisselam, i povede ga svojoj kući. kad stigoše, mladić pripremi jelo i prinese ga usau, alejhisselam.

nakon izvjesnog vremena, mladić skide sa zida jednu veliku korpu i iz nje izvadi jednu staru ženu. mladić napoji i nahrani ovu staricu, pa je opet vrati na isto mjesto.
dok je sve to činio, ova starica je nešto izgovorila što musa, alejhisselam, nije mogao razumjeti. musa, alejhisselam, upita mladića: “ko je ova stara žena?“mladić odgovori: “ovo mi je majka. nemoćna je da ustane, pa je svako jutro i veče nahranim, napojim i očistim.“
musa, alejhisselam, ga upita:
“o, mladiću, zaista me raduje to što činiš hizmet majci, ali zašto je stavljaš u tu veliku korpu?“
tada mladić odgovori: “moja majka ja ranije ležala u krevetu, ali je jedne prilike dok sam bio odsutan htjela da izađe napolje, pa je pala sa kreveta. zato, da joj se opet ne bi to desilo, ja je smjestim u korpu.“
“a šta je ono nerazumljivo govorila, kao da upućuje dovu za tebe?“, upita musa, alejhisselam.
tada mladić odgovori: “da, tako je, ona svaki dan upućuje dovu: 'Bože, ja sam zadovoljna sa svojim sinom, pa i Ti budi Zadovoljan njime i Nagradi ga džennetom.'“

nakon ovoga, musa, alejhisselam, obavijesti mladića da je Allah Uzvišeni Primio dovu njegove majke i da će on biti njegov komšija u džennetu.

zdravlje je jedna od blagodati koje je Allah uzvišeni Podario čovjeku. međutim, ma koliko čovjek čuvao svoje zdravlje često ga zadesi i neka od bolesti.
s obzirom da bolesnik često pada u očaj, musliman je obavezan da ga posjeti i pri tome uputi dovu ili riječi ohrabrenja (optimizma) i poželi mu da ubrzo ozdravi.

{الَّذِي خَلَقَنِي فَهُوَ يَهْدِينِ. وَالَّذِي هُوَ يُطْعِمُنِي وَيَسْقِينِ. وَإِذَا مَرِضْتُ فَهُوَ يَشْفِينِ. وَالَّذِي يُمِيتُنِي ثُمَّ يُحْيِينِ}
“(Gospodar svjetova) Koji me Je Stvorio i na Pravi put Uputio, i Koji me Hrani i Poji, i Koji me kad se razbolim, Liječi, i Koji Će mi život oduzeti, i Koji će me poslije Oživjeti. (eš – šu'ara, 78 – 81)

ebu hurejre, radijAllahu anhu, prenosi da je Allahov poslanik, sAllallahu alejhi ve selleme, rekao: “Uzvišeni Allah Će na sudnjem danu Reći: 'čovječe, Ja Sam Se Razbolio, ali ti Me nisi posjetio.' čovjek će upitati: 'kako da Te posjetim, Gospodaru, kad Si Ti Gospodar svih svjetova?!' Reći Će: 'zer nisi znao da se taj i taj Moj rob razbolio, a ti ga nisi posjetio? zar ne znaš da bi Me našao da si ga posjetio?!'“ (muslim)

jednog jutra, nakon sabah-namaza, poslanik, sallAllahu alejhi ve selleme, se okrenuo džematu i upitao:
“ko je od vas jutros zapostio?“
ommer, radijAllahu anhu, kaže: “Božiji poslaniče, meni ni napamet nije palo da jutros zapostim.“
ebu bekr, radijAllahu anhu, je tada odgovorio: “ja sam jutros osvanuo kao postač.“
nakon toga poslanik, sallAllahu alejhi ve selleme, upita: “ko je od vas jutros obišao bolesnika?
“ ommer, radijAllahu anhu, reče: “Božiji poslaniče, tek što smo klanjali sabah, nismo ni izašli iz džamije, ko je mogao stići da obiđe bolesnog?“ javlja se ebu bekr, radijAllahu anhu, i kaže: “jutros kada sam krenuo na sabah, svratio sam malo kod bolesnog abduR-Rahmana da ga obiđem.“ nakon toga poslanik, sallAllahu alejhi ve selleme, upita: “ko je od vas jutros nahranio gladnog?“
ommer, radijallahu anhu, reče: “Božiji poslaniče, tek što smo klanjali sabah, nismo ni izašli iz džamije, ko je mogao stići da nahrani siromaha.“ ebu bekr, radijAllahu anhu, je, ponovo, odgovorio: “ja, Božiji poslaniče. kada dođoh do džamije, pred ulazom ugledah siromaha kako prosi, pa uzeh parče hljeba iz ruke moga sina abduR-Rahmana i dadoh ovom siromahu.“

(u drugoj predaji stoji da je poslanik, sallAllahu alejhi ve selleme, poslije nekog drugog namaza pored ovo troje upitao i četvrto:
“ko je od vas danas klanjao dženazu?“
ebu bekr, radijAllahu anhu, je, ponovo, odgovorio: “ja, Božiji poslaniče.“
nakon toga, poslanik, sAllallahu alejhi ve selleme, je rekao:
“koja osoba uradi sve to u jednom danu ući će u džennet!“)

HUTBA - 13. JANUAR 2017. / 15. REBIU-L-AHIR 1438.

  • Objavljeno petak, 13 januar 2017 12:12

WP 20170113 12 00 43 Pro SAJT

ljudi se često susreću i druže bilo radi neke koristi ili zbog nevolje.

neki se susreću i druže zbog prolaznih, a neki zbog trajnih interesa.

islam podstiče vjernike da se druže i uspostavljaju prijateljstvo radi Allaha Uzvišenog i Njegova Zadovoljstva.

 

zato je obilna nagrada pripremljena onima koji u sebi gaje takve osobine.

{وَاصْبِرْ نَفْسَكَ مَعَ الَّذِينَ يَدْعُونَ رَبَّهُم بِالْغَدَاةِ وَالْعَشِيِّ يُرِيدُونَ وَجْهَهُ وَلَا تَعْدُ عَيْنَاكَ عَنْهُمْ تُرِيدُ زِينَةَ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَلَا تُطِعْ مَنْ أَغْفَلْنَا قَلْبَهُ عَن ذِكْرِنَا وَاتَّبَعَ هَوَاهُ وَكَانَ أَمْرُهُ فُرُطًا}

 

 

“budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i naveče u želji da Naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovom svijetu, i ne slušaj onoga čije Smo srce nehajnim prema Nama Ostavili koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.“ (el-kehf, 28)

 

 

“među Allahovim robovima postoje ljudi koji nisu ni poslanici ni šehidi, ali će im i jedni i drugi zavidjeti na sudnjem danu na položaju koji će uživati kod Allaha.“ upitaše ashabi: “kaži nam ko su ti ljudi, Božiji poslaniče!“ Allahov poslanik, sallAllahu alejhi ve selleme, reče: “to su oni koji su se voljeli radi Allaha, iako među sobom nisu imali rodbinskih veza niti materijalnih interesa. tako mi Allaha, iz njihovih lica će izlaziti svjetlost, i oni će biti u svjetlosti. neće se bojati onda kada ljudi budu strahovali, niti će tugovati kada drugi budu tugovali.“ zatim je proučio Ajet: 'i neka se ničega ne boje i ni za čim ne tuguju Allahovi štićenici' (ebu davud)

 

na sudnjem danu, biće doveden jedan čovjek i nakon vaganja njegovih djela prevagnut će njegova loša djela koja je činio.

pa, kada dođu meleki kazne da ga vode u džehennem, on će reći:

“o, moj Gospodaru, daj mi vremena da odem do majke i zatražim od nje pomoć.“

 

Allah uzvišeni Će mu Odobriti, pa će on otići kod majke i reći:

“o, moja majko, ti si me na dunjaluku gledala i pazila. danas mi podaj samo jedno dobročinstvo da bih se spasio džehennema.“

“o, moj sine, ja sam danas pozabavljena svojim halom, ne znam šta će sa mnom biti, ne mogu ti nikako pomoći.“

 

pošto je izgubio nadu od majke, čovjek će krenuti ka svojoj bližnjoj rodbini, ali će i od njih dobiti isti odgovor.

 

nakon toga će krenuti da ga vode ka džehennemu i na tom putu će ugledati čovjeka sa kojim se na dunjaluku volio i družio sa Imenom Allaha, džellešanuhu, pa će mu reći: “o, moj prijatelju, sva svoja dobra djela poklanjam tebi kako bi se jedan od nas dvojice spasio žehennema.“

 

tako, kada njegov prijatelj dođe pred džennetom, čuće glas:

“je li bratski da tvoj prijatelj sa kojim si se na dunjaluku družio sa Imenom Allaha, džellešanuhu, ostane vječno u džehennemu, jer ti je iz bratske ljubavi poklonio i to malo dobrih djela koja je imao?“

 tada će se on zalagati za svog prijatelja kod Allaha Uzvišenog pa Će ih Allah zbog toga što su se na dunjaluku sastajali i družili radi Njega, ponovo Sastaviti u džennetu.

 

Allah Uzvišeni nipošto nije Stvorio ljude da bi se oni razdvajali i razilazili.

razlika u mišljenima i razgranatost shvaćanja ne smije biti uzrok cijepanja i razdora.

zato harmonija osjećanja, jedinstvo ciljeva jesu najjasnija učenja islama i najveće obaveze iskrenih muslimana.

nema sumnje da je jedinstvo siguran stub za očuvanje ummeta.

 

 

{وَاعْتَصِمُواْ بِحَبْلِ اللّهِ جَمِيعًا وَلاَ تَفَرَّقُواْ وَاذْكُرُواْ نِعْمَةَ اللّهِ عَلَيْكُمْ إِذْ كُنتُمْ أَعْدَاء فَأَلَّفَ بَيْنَ قُلُوبِكُمْ فَأَصْبَحْتُم بِنِعْمَتِهِ إِخْوَانًا وَكُنتُمْ عَلَىَ شَفَا حُفْرَةٍ مِّنَ النَّارِ فَأَنقَذَكُم مِّنْهَا كَذَلِكَ يُبَيِّنُ اللّهُ لَكُمْ آيَاتِهِ لَعَلَّكُمْ تَهْتَدُونَ}

“svi se čvrsto Allahova Užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! i sjetite se Allahove Milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa Je On Složio srca vaša i vi ste postali, Milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas Je On nje Spasio. tako vam Allah Objašnjava Svoje Dokaze, da biste na pravom putu istrajali.“

 (ali 'imran, 103)

 

preporučujem vam jedinstvo, a želim da se klonite razjedinjavanja. jer šejtan je blizak onome ko živi sam, a daleko je od dvojice kada su zajedno. ko želi da živi u sredini dženneta neka bude u zajedništvu sa drugima.“ (tirmizi)

 

jednog ramazana posvađali se džematlije u džamiji oko teravih-namaza. naime, do tada su klanjali po dvadeset rekjata, ali tog ramazana neki od njih zatražiše da klanjaju po osam rekjata.

 

pošto se nisu mogli dogovoriti, poslaše jednog od njih da pozove šejha koji je važio za najučenijeg u tom mjestu.

 

kada je ovaj došao šejhu, reče mu: “o, moj šejhu, idi u džamiju, klanjači samo što se nisu potukli!“

šejh upita: “zbog čega?“

“jedni žele da klanjaju teraviju osam rekjata, a drugi žele da klanjaju dvadeset rekjata“, odgovori mu čovjek.

tada šejh upita: “i šta onda očekujete od mene?“

“ljudi očekuju tvoju fetvu“, odgovori čovjek.

šejh mu tada reče: “moja fetva je da se džamija zatvori i da se teravija uopšte ne klanja. teravija je samo nafila (dobrovoljni namaz), jedinstvo muslimana je farz (obaveza). ne može se zbog nafile rušiti farz!“